JAPANSKA ESTETIKA POVEZUJE PROŠLOST I SADAŠNJOST

Nakon tridesetminutne vožnje autobusom od postaje Kyota posjetitelji stižu u zen hram Ryoanji koji je uvršten na popis svjetske kulturne baštine UNESCO-a i u kojem se nalazi japanski najfiniji primjer kamenog vrta sekitei. Šljunak je grabljama pedantno oblikovan u uzorke koji sliče vodi koja teče, a 15 kamena postavljeno je strateški kako bi izgledalo kao da plutaju na površini. Zanimljivo, bez obzira na to iz kojeg kuta gledate vrt, nikada nije moguće vidjeti svih petnaest kamena odjednom.

Azby Brown, spisatelj, arhitekt i umjetnik koji je više od 35 godina živio u Japanu, autor je djela »Just Enough: Lessons from Japan for sustainable living, architecture, and design« (Sasvim dovoljno: Lekcije iz Japana za održiv život, arhitekturu i dizajn). Brown ističe da sekitei vrtovi hrama Ryoanji pozivaju na tihu introspekciju, dok posjetitelj razmišlja o odnosu između 15 kamena i mogućeg načina na koji su logički grupirani.

»U tom procesu oni istovremeno postaju više od pukog kamenja i ostaju samo vrste inertnih kamena koje pronalazimo svugdje u prirodi.  Što je važnije, dizajn Ryoanjija, njegovih zgrada i vrtova, ohrabruje nas da uzmemo stanku i razmišljamo nekoliko trenutaka kako bismo doživjeli nešto moćno izvan svakodnevne rutine«, govori Brown. »Velik dio japanske arhitekture koja je naizgled jednostavna, uključujući Ryoanji, zapravo nas navodi da učimo promatrati bogatstvo i kompleksnost prirodnog svijeta.«

Maeda prepoznaje privlačnost praznine iz zena i vrtova hrama Ryoanji, koji se oslanjaju na tradicionalne japanske koncepte »ma« (interval ili prostor) i »yohaku« (prazan prostor). Dok se na zapadu obično teži ispunjavanju prostora i tišine, suprotno od toga je zen.

»Ma i yohaku odnose se na prazninu koja usmjerava pozornost na odnose između stvari koje postoje u stvarnom svijetu, ali i na estetiku i duhovni svijet«, primjećuje Brown. »I ma i yohaku povezani su sa zen budističkim konceptima transformativne praznine – ljepote ništavila.«

Zamagljujući granice između onoga što postoji i ne postoji, ti tradicionalni koncepti sada se primjenjuju u međunarodnoj arhitekturi i dizajnu unutrašnjosti, podsjećajući na karakterističnu japansku estetiku. Na sličan način Mazdina filozofija temelji se na ljepoti oduzimanja, izoštravajući temu dizajna i postavljajući je u samo središte. Do dana današnjeg ma i yohaku važan su dio dizajna automobila.

Mazda VISION COUPE, na slici, odražava samu srž japanske estetike.

 
»Elementi u unutrašnjosti automobila raspoređeni su na iznimno precizan način kako bi se stvorio ma ili prostor, u kojem je svjetlost koja dolazi izvana u potpunosti iskorištena«, govori Tamatani, primjećujući da Ryoanji služi kao odličan primjer japanske estetike i odraza svjetlosti. »Svjetlost povezuje prolaznost vremena i promjene godišnjih doba u vrtu. Slično tome, u našem dizajnu svjetlost je upotrijebljena kako bi se istaknuo vanjski oblik automobila i unutrašnji prostor, ali i kako bi se izrazila prolaznost vremena u svakom trenutku, i to putem svjetlosti iz okruženja koja se odražava na površini automobila ili koja svijetli u unutrašnjost«, objašnjava.

U suprotnosti s dizajnerskim trendovima u industriji koji se fokusiraju na jačinu izraza i utjecaj, Mazda se nastavlja oslanjati na japansku klasiku. »Vjerujem da su naši automobili posebno privlačni ljudima koje privlači i koji cijene autentičnost u proizvodnji na temelju tradicionalne japanske estetike«, govori Tamatani.

Bez obzira na to pronalazite li je za volanom jednog od Mazdinih najnovijih automobila – na primjer, odrazi na Mazdi3 dočaravaju osjećaj spokoja i mogu se mijenjati ovisno o tome gdje se automobil nalazi i koje je doba dana – ili putem promišljanja u stoljećima starom kamenom vrtu u hramu Ryoanji, bezvremenska kvaliteta japanskog dizajna daje vam vrijednu priliku da promislite i povežete se s okolinom; dok u tom procesu otkrivate nove stvari.